2 Kings 2
1 Kratko vrijeme prije nego Gospodin uze Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Elizejem Gilgalu.
2 Ilija zamoli Elizeja: “Ostani ovdje! Gospodin me šalje u Betel.” A Elizej odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako siđoše u Betel.
3 Proročki učenici, koji su živjeli u Betelu, dođoše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”\
4 I još ga jednom zamoli Ilija: “Elizeju, ostani ipak ovdje! Gospodin me šalje u Jerihon.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako dođoše u Jerihon.
5 Proročki učenici, koji su živjeli u Jerihonu, pristupiše k Elizeju i upitaše ga: “Znaš li da će Gospodin danas tvoga gospodara uzeti od tebe k sebi?” On odgovori: “Jest, znam; šutite!”\
6 Opet ga zamoli Ilija: “Ostani ipak ovdje! Gospodin me poslao na Jordan.” A on odvrati: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!” I tako nastaviše svoj put obojica zajedno.
7 Pedeset proročkih učenika išlo je s njima, ali ostadoše po strani, na nekoj udaljenosti, kad se njih dvojica zaustaviše kod Jordana.
8 Ilija uze svoj plašt, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane te prijeđoše obojica po suhu.
9 Kad su bili prijeko, reče Ilija Elizeju: “Moli samo, ako ti trebam još što učiniti prije nego budem uzet od tebe!” Elizej odgovori: “Neka dvije trećine tvog duha prijeđe na mene!”
10 Onaj reče: “Tražiš veliku stvar. Ako budeš smio pribivati kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, inače neće.”
11 Dok su dalje išli razgovarajući, dođoše odjednom ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.
12 Kad to Elizej vidje, povika glasno: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!” Kad ga više nije vidio, uze svoje haljine i razdere ih na dvoje.
13 I podiže plašt koji je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana.
14 Tamo uzme plašt koji je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: “Gdje je sad Gospodin, Bog Ilijin?” I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i Elizej prijeđe.
15 Kad proročki učenici iz Jerihona vidješe to s druge strane, povikaše: “Duh Ilijin počinu na Elizeju!” Oni mu dođoše ususret, baciše se pred njim na zemlju ničice
16 i rekoše mu: “Ovdje ima pedeset tvojih slugu, junaka. Neka oni idu i neka traže tvoga gospodara! Možda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu.” A on odvrati: “Ne šaljite ih!”
17 A kad su jednako navaljivali na nj, izjavi: “Pošaljite ih samo!” I poslaše pedeset ljudi. Oni su ga tražili tri dana, ali ga ne nađoše.
18 Kad mu se vratiše? on je bio još u Jerihonu? reče im: “Nisam li vam rekao da ne idete?”
19 A stanovnici grada rekoše Elizeju: “Položaj je grada doduše dobar, kako vidiš, gospodaru, ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja.”
20 On odgovori: “Donesite mi novu zdjelu i stavite soli u nju!” Kad su mu je bili donijeli,
21 iziđe on na izvor, baci u nj sol i reče: “Ovako govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Odsad ona više ne će uzrokovati ni smrti ni pobacivanja.”
22 Tako postane voda zdrava do dana današnjega, po riječi što ju je bio rekao Elizej.
23 Otamo ode u Betel. Kad je išao putem, iziđoše mala djeca iz grada, i rugala su mu se i vikala mu: “Hodi, ćelavče; hodi, ćelavče!”\
24 On se obazre i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada iziđoše dvije medvjedice iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece između njih.
25 Otamo ode na Karmel i zatim se vrati u Samariju.